Novosti

Može li fetva ili bilo koji drugi vjerski akt imati obvezujuću pravnu snagu prema tijelima javne vlasti u Federaciji BiH?

Pravni poredak Bosne i Hercegovine utemeljen je na načelu vladavine prava, uz poštivanje i garantiranje temeljnih ljudskih prava i sloboda, uključujući slobodu vjere i uvjerenja. Bosna i Hercegovina je sekularna država, što podrazumijeva institucionalnu odvojenost države od crkava i vjerskih zajednica.

Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini („Službenik glasnik Bih”, broj 5/04), i to člankom 11. stavak 1. decidno je određeno: „Crkve i vjerske zajednice upravljaju sobom na svom unutarnjem planu u skladu s vlastitim aktima i naučavanjem, što neće imati nikakvih građansko – pravnih učinaka i što se neće prinudno provoditi od strane javne vlasti niti može biti primjenjivano na one koji nisu članovi.” Prema tome, iz citirane odredbe jasno i nedvosmisleno proizlazi da odluke crkava i vjerskih zajednica koje one donose radi uređenja odnosa unutar te crkve ili vjerske zajednice nemaju nikakve građansko pravne učinke, ne mogu se prinudno izvršavati od strane organa javne vlasti niti se mogu primjenjivati u odnosu na osobe koje ne pripadaju toj konkretnoj crkvi ili vjerskoj zajednici.

Jesu li javni dužnosnici i službenici u Federaciji BiH pri donošenju odluka dužni postupati isključivo prema Ustavu, zakonima i drugim važećim propisima?

Rad državne službe u Federaciji BiH zasniva na načelu zakonitosti koje podrazumijeva postupanje i odlučivanje u granicama ovlaštenja utvrđenih ustavima, zakonom i drugim propisima. Istovremeno, sudska vlast je Ustavom Federacije BiH utvrđena kao samostalna i neovisna, dok Zakon o sudovima u Federaciji BiH propisuje da sudovi osiguravaju ustavnost i zakonitost te da nitko ne smije utjecati na neovisnost i nepristranost sudaca pri odlučivanju. Stoga se i rad državnih službenika i postupanje nositelja pravosudnih funkcija u vršenju njihovih funkcija ostvaruje u okviru ustava i zakona, uz poštivanje ustavno zajamčene neovisnosti sudske vlasti.

 

Kako Ministarstvu tumači situaciju u kojoj vjerska zajednica u svom aktu navodi da su tijela javne vlasti dužna prihvatiti određeno vjersko tumačenje kao obvezujuće?

Federalno ministarstvo pravde nije nadležno da tumači sadržaj akata vjerskih zajednica niti da ocjenjuje njihova vjerska tumačenja. Pitanje pravnog učinka takvih akata prema tijelima javne vlasti može se cijeniti isključivo u okviru Ustava, zakona i drugih važećih propisa u Bosni i Hercegovini.

Bi li javni dužnosnik koji bi odluku temeljio na vjerskom aktu, a ne na važećem propisu, mogao snositi pravnu ili disciplinsku odgovornost?

Pitanje eventualne pravne ili disciplinske odgovornosti državnog službenika ili nositelja pravosudne funkcije može se cijeniti isključivo u odgovarajućem postupku u odnosu na konkretne okolnosti slučaja, prirodu i sadržaj donesene odluke te relevantne propise, međutim zakonitost bilo koje odluke bila bi upitna ukoliko se ne bi temeljila na pozitivnim zakonskim normama.

Postoji li u zakonodavstvu Federacije BiH pravna osnova prema kojoj bi fetva mogla imati relevantan ili obvezujući učinak u upravnom ili sudskom postupku?

Sudovi su, u okviru svoje ustavne i zakonske nadležnosti, dužni štititi prava i slobode zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavom Federacije BiH, kantonalnim ustavima i zakonima, te osiguravati ustavnost i zakonitost. U tom kontekstu, fetva, kao vjersko – pravno mišljenje Islamske zajednice, može imati značaj isključivo u okviru vjerskog i unutarnjeg normativnog poretka te zajednice, ali sama po sebi nema svojstvo propisa niti jedne razine vlasti niti može predstavljati pravni temelj za postupanje pravosudnih institucija i organa uprave ili zamijeniti ustave, zakone ili druge važeće propise u Bosni i Hercegovini, posebno imajući u vidu da je Zakonom o slobodi Vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, kako smo već napomenuli, jasno propisano da interno donesene odluke crkava i vjerskih zajednica nemaju nikakve građansko — pravne učinke, ne mogu se prinudno izvršavati niti se mogu primjenjivati u odnosu na osobe koje ne pripadaju toj konkretnoj crkvi ili vjerskoj zajednici.

Može li se takav dokument priložiti sudskom spisu i kakvu mu pravnu težinu sud eventualno može dati?

Sudovi su, u okviru svoje ustavne i zakonske nadležnosti, dužni štititi prava i slobode zajamčene Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavom Federacije BiH, kantonalnim ustavima i zakonima, te osiguravati ustavnost i zakonitost. U građanskom postupku stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predlagati dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, pri čemu svaka stranka ima pravo izjasniti se o navodima, prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Koje će činjenice uzeti kao dokazane sud utvrđuje na osnovu slobodne ocjene dokaza, savjesno i brižljivo cijeneći svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze zajedno, imajući u vidu neovisnost sudske vlasti.

Može li bilo koji vjerski akt u Federaciji BiH biti iznad ili u istoj ravni s Ustavom i zakonima, odnosno biti obvezujući za nositelje javne vlasti?

Bosna i Hercegovina je demokratska država utemeljena na vladavini prava i načelu sekularnosti. Ustav Bosne i Hercegovine, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, kao i ustavi kantona i zakoni priznaju i štite slobodu vjere te pravni subjektivitet i autonomiju crkava i vjerskih zajednica. Međutim, crkve i vjerske zajednice nisu organi javne vlasti niti mogu svojim aktima, stavovima ili vjersko – pravnim mišljenjima zamijeniti niti derogirati ustave, zakone ili odluku nadležnog državnog organa. Njihov autoritet u pitanjima vjere i unutarnjeg uređenja zajednice ne znači istovremeno i vršenje javne vlasti, posebno imajući u vidu da javnu vlast na svim razinama vlasti isključivo vrše institucije uspostavljene ustavima i zakonima.